29°C

F.K. Termiti

tekst Ivica Sulje

Kako je to sve počelo? Još za vrijeme Tita svako ljeto na otoku Ugljanu, u mjestu Ugljan bi se održavao malonogometni turnir.
Započinjao bi sredinom srpnja, a završavao na Velu Gospu - 15.8. U našem slikovitom mjestašcu zvanom Čeprljanda nogomet je uvijek bio na prvome mjestu. Nogomet je bio više od same igre. Rivalstvo između Čeprljanđana i Seljana(Ugljan) je bilo ogromno. Derbiji su bili uvijek puni gledatelja i uvijek su pružali predivne predstave umijeća baratanja napuhanom mješinom, kasnije kožnom loptom. Sva djeca su imala san da zaigraju protiv Seljana; mnogi su i uspjeli. Bilo je mnogo različitih naziva klubova iz Čeprljande – npr. Gvozdena Peciva, Sve za Jednu Crvenu, Kameničine, Siloviti, Sportska Kelja te u novije vrijeme Anarhišti, Pegule, Penso Positivo, Termiti.... Najdulje se je zadržalo ime Sportska Kelja koja i danas postoji. Naša generacija (godišta 1979-1983) je u ljeto 1995. odlučila osnovati malonogometni klub Termiti. Dugo smo kao djeca navijali za Sportsku Kelju. Išli smo uživljeni na utakmice u Selo. Za finale bi napravili džumbus kakvog se ne bi postidjeli ni Delije, BBB, navijači Olimpiakosa ili Galatasaraya. No kako je vrijeme prolazilo sve više nam se u glavama javljala ideja da bi i mi mogli obući kopačke i istrčati na "travnjak". I tako 1995. odlučismo da i mi krenemo u vode profesionalnog malog nogometa. Pošto je minimalan iznos novca za prijavu bio oko 150 kuna morali smo odustati od prvotne zamisli o kvaliteti te da skupimo pare išli na kvantitetu te prijavili oko 15-ak igrača pod već sada kultnim imenom TERMITI. Ušli smo u malonogometnu povijest Ugljana jedne veceri u kafiću Azur kada smo se i službeno prijavili. Moram reći da nismo došli lagano da imena Termiti. Predlagala su se razna imena poput: Učenici, Uragani....... Predlagatelj imena je bio Teo Barešić. Moram reći da se nismo odmah složili sa njime no 'ko će se uzalud tući sa najmunjenijim pankerom na svitu. On je predložio i himnu: Let 3 "Vjeran pas". Kako u to doba nismo imali sponzora niti ikakvih drugih prihoda morali smo se u kroničnoj besparici odlučiti za dresove bijele boje - točnije bijela majica i gaće koje imaš. Red je da i nabrojim igrace MNK "Termiti". To su: Marin "Gvido Gunđalo" Karlović, Marin Bakotić, Darko Alavanja, Damir Karlović, Ivica Sulje, Mario Svorcina, Dino Svorcina, Arnaldo Petani, Teo Barešić, Ivan "Njahasta" Karlović. Ako sam nekoga zaboravio neka se ne uvrijedi - nije učinjeno sa namjerom.

1995.

Prva godina nam je bila samo probna godina. Nismo ciljali na neki visoki rezultat nego nam je u prvom planu bilo odigrati najbolje i predstaviti se u svijetlom izdanju. Mnogi su na početku turnira govorili da smo samo gol-razlika no već prva utakmica pokazala je da su bili u krivu. Protiv jednih od favorita - momčadi Malih Divova odigrali smo 1:5 te tako najavili našu kandidaturu za naslov u dalekoj budućnosti. Mnogi su se smijali kada smo nas 12-ak izašli na teren. Govorili su: mulci, dica, ima ih ko brava no na kraju utakmice mnogi su nastojali zapamtiti ime kluba. Od ostalih utakmica izdvojio bih dvoboj protiv Testa Dure u kojima smo uvidjeli gdje stojimo sa našom igrom i što sve treba poboljšati. Izgubili smo sa kakvih 15-ak razlike te uvidjeli naše greške koje smo u velikoj mjeri odstranili u budućnosti. Te godine pobjednici turnira su bili Mali Divovi.

1996.

Za ovu godinu bih istaknuo da nismo završili zadnji na tablici. Valja istaknuti da smo i smanjili fond igrača te se odrekli kvantitete te pokušali sa kakvom-takvom kvalitetom. Za klub su te godine igrali : Marin Bakotić, Darko Alavanja, Damir Karlović, Ivica Sulje, Mario Svorcina, Ivan "Njahasta" Karlović. Te godine smo i nabavili prave dresove. Uspjeli smo nekako skupiti 15-ak kuna svaki za majice. Otišli smo u grad i na pijaci pronašli ono što smo tražili. Dugo smo se odlučivali za boju dresova. Nakon dugoga i iscrpnog savjetovanja odlučili smo se na nebesko modru boju. Mogu reći da smo uzore imali u dresovima SS Lazia, NK Croatie, FC Chelsea, itd. Te godine prvaci su bili Sportska Kelja.

1997.

I ove godine smo zadržali naziv Termiti. Također su i dresovi ostali isti. Klub postaje dioničko društvo te izdaje nepoznatu količinu dionica, nominalne vrijednosti 5 kn za kojima nije vladalo veliko zanimanje. Igrači su također ostali isti jer nismo imali dovoljno novaca za pojačanja. Za šefa(trenera) momčadi je izabran splitski stručnjak Mate iz Splita. Rezultati nisu bili briljantni no sve više smo se uspinjali na ljestvici. Te godine prvaci su bili Sportska Kelja.

1998.

Tu valja reći da smo nabavili nove dresove. Zadržali smo plavu boju no sa malo tamnijom nijansom. Još uvijek se zovemo FK Termiti. Osnovana je i navijačka skupina SELJAČINE na čelu sa Đulom. Ova godina je najavila naše bolje dane. Evo nekih rezultata:
* FK TERMITI - SPORTSKA KELJA 0:5
* FK TERMITI - NERVOZNI 0:2
* FK TERMITI - PESCIA DI PORTO 2:8
* FK TERMITI - ZI ZOE 0:0
* FK TERMITI - MUŠATI 2:1
Valja reći da smo protiv favoriziranih Pescie Di Porto imali rezultat od 2:2 no bunker nije izdržao te smo pukli u završnici primivši 6 golova. Najgori poraz je bio ovaj protiv Nervoznih - naših vječitih neprijatelja iz Sela. No za ovaj poraz ne bih okrivio igrače jer smo tada još uvijek veću pozornost davali zabavi, a ne nogometu, dok su se Nervozni ponašali puno profesionalnije. Prvaci te godine su bili Pescia di Porto.

1999.

Ova godina je izazvala prekretnicu u povijesti kluba. Odlučili smo promijeniti ime. Pod utjecajem tada prikazivane i ultrapopularne serije „Velo Misto“ odlučismo se za ime PEGULE. Na kraju je ispalo da nismo trebali ništa mijenjati jer su nam rezultati bili u skladu sa imenom. Te godine smo napravili jednu veliku investiciju te kupili Tomu Vidoševića - juniora NK Croatie. Također smo kupili i Marka Baneka no to je bila promašena investicija. No pošto Tomu nismo prijavili u propisanome roku on nije imao pravo nastupa te se tu pokazuje da je uprava kluba te godine vodila totalnu pogrešnu politiku sa neshvatljivim greškama. Dobili smo i novi komplet dresova. Posudili smo od VNK Čičvarde njihove dresove sa sponzorom Gradskim Radiom. Pokazalo se da iako smo se digli u platežnoj sposobnosti - rezulatati nisu slijedili uloženo. Evo nekih rezultata:
* FK PEGULE - MUŠATI 3:6
* FK PEGULE - SPORTSKA KELJA 0:3
Prvaci ove godine su bili Ne More Bolje.

2000.

Ove godine smo zbog katastrofalnih rezultata prethodne godine odlučili promijeniti ime. Od mnogih prijedloga u završnici su se našla 3: Prasice se naija, Mariju je svejedno, Penso Positivo. Pobijedio je prijedlog Penso Positivo. Predstavljena je i nova himna: Jovanotti - Penso Positivo. Ove godine je uprava uložila golema sredstva za dovođenje novih igrača te zadržavanje postojećih. Svi prijašnji su ostali, a posudili smo Brunu Alaveza(Alpeza), juniora NK Dinama, a iz juniorskoga pogona seniorskome sastavu se priključio Bartol Nikolić - veliki talent. Uprava se pobrinula da se napokon nabave i pravi dresovi. Također plave boje sa imenom kluba ispisanom na poleđini. Nakon ovakvih investicija sa pravom se očekivao rezultat. Već nakon prve utakmice najavili smo kandidaturu za polufinale. Pokazalo se da je investicija Brune Alaveza(Alpeza) bio puni pogodak, a i sam sistem igre se promijenio za što je zaslužan trener Mate Rogomentić, koji je uživao i uživa punu podršku uprave. Evo rezultata:
* FK PENSO POSITIVO - TALENTI 3:1
* FK PENSO POSITIVO - ANARHIŠTI 12:1
* FK PENSO POSITIVO - ZI ZOE 4:2
* FK PENSO POSITIVO - SPORTSKA KELJA 1:3
* FK PENSO POSITIVO - STARI RIBAR 1:5
Ovdje valja istaknuti da smo nakon 3 utakmice imali 3 pobjede te nam je falila još samo jedna pobjeda. No naš najbolji strijelac Bruno Alavez(Alpeza) je morao natrag sa posudbe u NK Dinamo. Ove tri utakmice igrali smo bez Tome Vidoševića koji se zbog obaveza priključio tek u 4-oj utakmici. Ta važna četvrta utakmica igrana je protiv mjesnog rivala Sportske Kelje. Utakmica je bila pravi derbi. Naš golman je briljantno branio nemoguće te je podsjećao na stare dane. U 15-oj minuti prvoga poluvremena došli smo u vodstvo. Mario se zario u Keljin peteerac te nekako uspio dodati loptu Tomi na "tricu". Tomo je snažno odapeo ljevicom te je lopta završila u gornjem lijevom kutu gola Šimarine - golmana Sportske Kelje. Na poluvrijeme se otišlo sa tim rezultatom. Pošto je i Kelji trebala pobjeda da uđu u polufinale odlučili su igrati svom snagom i to sa 4 igrača jer je Šimarina išao skroz do centra. Mi smo se zatvorili u bunker i čekali priliku iz kontri. Uspjeli smo se nekako braniti, prvenstveno zahvaljujući našem golmanu sve do 10-e minute drugog poluvremena kada je Keljin igrač Ivcek uspio nekako po desnom boku proći Damira i na skroz čudan i sretan način zabiti gol. Nismo se predavali. No primili smo i drugi gol. Sa trice je pucao Bero ili Alen, a lopta se odbila od nekoga ispred golmana te tako promijenila smjer i uspjela zavarati našeg golmana. Opet sreća za Kelju. No na samom kraju primili smo treći gol. Točku na i je stavio Bero. No još nije bio kraj. Ako dobijemo Starog Ribara možemo u polufinale. No u tu smo utakmicu ušli kao potpuni autsajderi jer smo izgubili Tomu za tu utakmicu te sve osim našega poraza se smatralo prvorazrednim iznenađenjem. Krajnji rezultat je bio 5:1 za Starog Ribara, a gol za nas je postigao Ivan "Njahasta" Karlović“ koji je specijalno došao samo na tu zadnju utakmicu. Tako smo završili i ovu sezonu ne uspivši ući u polufinale. No ove godine, ono što je najviše oduševilo je bila igra koja više nije bila - odi do centra i pucaj, već su se nazirale i kakve-takve akcije.

Galerije

Pratite nas: facebook